Mektebi su naša prva organizirana učilišta, prethodnica, a kasnije jedan dugi period i dio školskog sistema.

Sve do vremena razdvajanja školstva na „vjersko“ i „svjetovno“ mekteb je bio institucija u kojoj se davao temelj za više niove obrazovanja. Međutim, period sekularizacije će ih baciti na marginu tokova u obrazovanju. Došlo je do uspostavljanja sekularnih školskih sistema sa potpunim isključenjem mekteba i redukcije mektebskog odgojno-obrazovnog djelovanja na prostor osnovnog islamskog obredoslovlja. Bio je to težak udarac za mektebe, ali i gubitak za odgojno-obrazovno djelovanje zbog potiskivanja duhovnosti i moralnih vrijednosti u fazi formiranja mlade ličnosti. Ipak, značaj mekteba nikada nije umanjen. On je i dalje preuzimao veliki dio, istina, uglavnom vjerskih odgojno-obrazovnih obaveza porodice i bitno utjecao na očuvanje vjerskog života muslimana. Svijest o ulozi i značaju mekteba u očuvanju islamskog identiteta kroz burni povijesni tok ovog regiona Islamskoj zajednici bila je pokretačka snaga za oživljavanje mekteba nakon teškog perioda višegodišnjeg zatvaranja ovih ustanova (pedesetih i šezdesetih godina XX stoljeća) i proganjanja muallima zbog vjerske edukacije mladih od strane komunističkog režima. Istrajna borba za mektebe rezultirala je opstankom ove ustanove i omogućila da se u vremenu tranzicije našeg društva i svekolikih promjena, pa i promjena koje se dešavaju u odgojno-obrazovnim procesima, poduzimaju koraci i aktivnosti kako bi se mekteb postavio na mjesto koje mu i pripada u „zoni“ vjerskog odgojno-obrazovnog djelovanja usmjerenog ka mladoj ličnosti. Istina, u ovom vremenu, pored mektebske nastave, znanje o vjeri stječe se u porodici, kroz vjeronauku u školi, putem medija i na druge načine. Međutim, i pored toga, uloga i značaj mekteba u općoj vjerskoj edukaciji, zapravo, postaje još važnija i kompleksnija. Mekteb je, zapravo, nezaobilazna faza islamskog odgojno-obrazovnog djelovanja u toku sazrijevanja mlade ličnosti. Ukoliko ta faza bude preskočena ostat će praznine u znanju i praksi pojedinca jer svi drugi oblici islamske edukacije predstavljaju nadgradnju znanja o vjeri i podrazumijevaju mekteb. Mekteb ima specifičan plan i program odgojno-obrazovnog rada kroz koji se, pored zaokruženog osnovnog znanja o vjeri, osoba upoznaje sa odgojnim vrijednostima, usvaja islamsko ponašanje, te stječe vještine i navike primjene islamskih propisa i življenja u vjeri. Porodični ambijent jeste najvažniji ali nije jedini koji presudno utječe na formiranje islamske ličnosti. Osim toga, savremena porodica uglavnom nema sve one kompetencije i potencijale koji su potrebni da bi se djetetu pružio adekvatan nivo islamskih odgojno-obrazovnih sadržaja. Islamska zajednica kroz mekteb obezbjeđuje odgovarajući sistem i oblik odgojno-obrazovnog rada koji predstavlja snažnu i neophodnu pomoć u ispunjavanju roditeljske obaveze islamskog odgajanja djece. Mekteb svojim programski osmišljenim, ciljno usmjerenim i institucionaliziranim djelovanjem efikasno pomaže vjerskom odgojno-obrazovnom profiliranju dječije ličnosti. Osim toga, mekteb je i temeljna spona između porodice i džemata. Kroz mekteb se odgovarajućim odgojno-obrazovnim sadržajima omogućava socijalizacija mladih ličnosti i priprema njihova integracija u džemat. Promjene koje se događaju u društvu i koje neminovno zahvataju kako muslimansku porodicu i džemat, tako i Zajednicu u cjelini, proizvode novu društvenu stvarnost i, nema sumnje, pred meketeb, kao temeljnu islamsku odgojno-obrazovnu ustanovu, postavljaju nove izazove, donose potrebe novog i svestranijeg angažmana. U promijenjenim okolnostima mekteb ne može ostati “izolirana stanica” u kojoj se samo stječe osnovno znanje o vjerskim propisima i vještine njihove primjene. Mekteb treba izrasti u ustanovu koja će na nivou jednog džemata, zajedno sa džamijom, biti centar koji će svojim sadržajima i modelima fukcioniranja odgovoriti različitim duhovnim potrebama svih džematlija.

© Deutsch-Bosniakischer Kulturverein e.V.